Godina je 2154. Svijet je na pragu egzistencijalne kataklizme. Istospolni brakovi i pripadajuća im posvajanja djece proširila su se planetom u tolikoj mjeri da je na cijelome svijetu preostalo tek nekoliko raznospolnih enklava koje su u stanju proizvesti dovoljnu količinu djece za održanje vrste. Naravno, djeca posvojena od strane istospolnih partnera u 104% slučajeva i sama će usvojiti takve nazore u pogledu seksualnosti. Broj potencijalnih partnera koji su fizički u stanju stvoriti novi život pao je na najniže grane otkako su Hrvati pregalopirali polovicu globusa ne bi li se, poput prvih (avan)turista skrasili na obali Jadranskoga Mora. Čovječanstvo se našlo u teškoj situaciji, tama je pritisla ljudsku vrstu, koja se u određenom trenutku sada već dalje povijesti othrvala nedaćama nezaustavljivog tehnološkog rasta kako bi se imala vremena posvetiti prakticiranju prava zajamčenih svim ustavima i zakonima svih zemalja. Osim nekih.

Suncem okupana i vjetrom šibana, malena pokrajina u djecom najplodnijem i božjim naucima najodanijem dijelu brdovitoga Balkana na vrijeme je shvatila prijetnju koju donosi prepuštanje djece u ruke pohlepnih pedera i lezbača. Izbrisala je ta pokrajina državnu granicu koja je dijelila istomišljenike u dvije samostalne, suverene i međunarodno priznate države, Republike. Kamenom izdašna i rukom božjom vođena, novonastala pokrajina nadjenu sebi ime Heterogovina.

U ono vrijeme, reče Velika Gospa, inače direktorica za odnose s javnošću (piarica, rekli bi), poslušnicima svojim da stisnu se i zbiju redove na području kilometrima malenome, ali dušom, srcem i maternicom najvećem koje je ikada postojalo. Naguraše se i stisnuše, po žuljevima si gazeć’, strejteri i heteraši na taj osunčani kamenjar, natrpaše se u vile i viletine, naseliše čak i sve modele Merced’sa na koje su uspjeli naići, sve čekajuć’ sljedeće javljanje Gospino. Ne iznevjeri ih njihova nebeska mama, pa im u obraćanju sljedećemu reče, koristeći za to n-tu generaciju vidjelica i vidjelaca, da će im nad pokrajinu, Heterogovinu (a bi majci nebeskoj to ime milo) opičit zaštitu od istospolja. I dok puk se skromni, u svojoj strejterskoj nevinosti, pitao što bi to trebalo značiti, s neba nad pokrajnu tresnu kupola, kupoletina veća od one koju je Stephen King bacio na mjestašce u svojoj đavoljoj umotvorini. Božje stakleno zvono zaječi i zazveči, zaigra melodiju umilnu i toplu, pa razgali srca svima koji pod njom se nađoše. Isprva ih razgali, a potom i napali, jer milo je majci gledat’ ljubav djece, a i djeci drago da majku usreće. I uzeše se prašit svi odreda, ali brižno, pazeć’ što, kamo i kome stavljaju. Rasuše se osmjesi i ljubavi zvuci, pa se uspeše do svoda kupole božje, no ne dopriješe od ušiju božijijijih, već se, onako uhvaćeni u obline svoda i ispremiješani, ponovo spuste poput kiše demonskih urlika i nagovještaja sudnjega dana. Nu, gomilu strejtersku to još više nadahnu, uzdigne ih i nabrekne, pa se uzeše uzimati još predanije i žešće, svi, bez razlike među obiteljima, izravnim rodbinskim vezama, celibatima i godinama. Jer gdje je ljubavi, tu je i pomoći božje – starica časna sestra zanijeti bi mogla. Dekretom posebnim nebeska majka, Gospa od Zvona, uredi tako da se i svećenici mogu odreći svoje muke, oslobodi ih milošću svojom stega celibata, pa uzeše i oni uzimati što se uzeti moglo. Ako bi se koje dijete, propustom roditelja ili božjim sudom, okrenulo spolu vlastitom(e), satrla bi ga gomila ili bi iskorišteno bilo za poslove svakodnevlja, a kojima se više nije imao tko baviti od silnog širenja ljubavi božje.

A izvan zvona staklenoga, kano zombiji iz filmova starih, nagurali se starci i starice, suhi i jalovi potomci istospolnih obitelji, koji su samo uzimati znali, a dati mogli nisu. Zalijepiše svoja smežurana, ispijena lica na staklo svete kupole, pa gledaju i gledajući kopne, dok svijet oko njih tone u tamu i smrt. Na kraju tek će sunce Heterogovine, čije zrake prodiru kroz zidove kupole, biti jedino svjetlo u tom svijetu tišine, smrti i ljudskih prava.

U nastanku ove priče nije ozlijeđen nijedan Hercegovac niti gay, niti gay Hercegovac.