Danas kada postajem Hrvat, dajem časnu…
Pripadaj državi, pripadaj gradu, pripadaj kvartu, pripadaj ulici, pripadaj zgradi, pripadaj jebenom katu, naposlijetku, pripadaj sobi u stanu u kojemu živiš. Svi koji ne žive u toj sobi su bića nižeg reda, gmizavci i jednostanični organizmi, nevjernici, krivovjernici, vrijedni najdubljeg pr(ij)ezira. Tko se rodio u
Sesvetama
Divno je u Sesvete doći, u taj dragulj na rubu grada, taj nebrušeni dijamant (više nebrušeni, nego dijamant), utočište i oazu mira, prometnih čepova, kuća koje žbuku i fasadu nikada neće dočekati. Divno je sjesti na nijednu klupu uz nepostojeću šetnicu uzduž Vugera potoka, pa
iSpovijed, ma gdje bili
Zašto ne postoji mogućnost elektronske ispovijedi nikome, pa ni meni, nije jasno. U svijetu u kojemu postoje aplikacije za sve, ali baš sve, nema aplikacije koja bi vjernicima ili onima koji se tako povremeno osjećaju, omogućila da svoje podnošenje računa bogu obave bilo gdje i
Crna rupa
Zamisli kako zuriš u crnu rupu. Veličanstvenu, nedokučivu, kaotičnu crnu rupu. Njene dimenzije nikako ne uspijevaš svesti na mjeru koju bi mogao pokušati razumjeti. Ne ulaze ti u glavu deseci milijuna Sunaca, utopljenih u brojci koja označava masu tog kozmičkog žderača materije. Ne uspijevaš povezati
Dragi, dragi moj
Dragi, dragi, dragi, moj dragi – šaputala je vrana svom partneru, odabraniku srca njenog, na vrućem asfaltu pedeset i petog kilometra ceste prema sjeveru. Nježno šaputanje prekidalo je kljucanje njenog kljuna po mekoj masi, rasprostrtoj podno njenih nogu. Petnaestak sekundi ranije ta je masa bio
Vukovarski light show za prvašiće
Klinci-učenici prvog razreda osnovne škole sutra u školu moraju donijeti lampion ili lampaš ili kako se već zove ono plastično čudo koje nosimo na groblja, crveno poput krvi. Dakle, nema tko može, sukladno mogućnostima i sklonostima, nope, svi moraju donijeti, bez iznimke. Čak i da